Osposobljavanje za komunikaciju s raznim medijima jedna je od zadaća nastavnog programa Hrvatskoga jezika. Odlazak u kazalište nešto je što se podrazumijeva barem dva puta tijekom školske godine. Posljednjih godina rado posjećujemo Zorin dom u Karlovcu kao i naše kazalište smješteno u Domu kulture. Tako smo i ove godine otišli na jednu od predstava Kazališta Škrabe. Otišli smo rado, jer je izlazak iz učionice, bilo kojim povodom, uvijek uzbudljiv. No, ovaj put je bilo drugačije, još uzbudljivije. Naime, u predstavi su nastupili i učenici iz našeg razreda. Ispunilo je to posebnim ponosom svakoga od nas, iščekivanjem i radoznalošću kako će se jedan naš dječak i djevojčica snaći na velikoj pozornici okruženi mnogim malim i velikim iskusnim glumcima.
Jedno ovakvo kazalište u maloj sredini velik je privilegij za djecu i roditelje jer proširuje ponudu kvalitetnih sadržaja u koje se učenici mogu uključiti, ispuniti svoje slobodno vrijeme, ispitati interese i vlastite mogućnosti ili čak otkriti talente za koje nisu ni znali da ih imaju. Mnoga djeca upravo ovakvim angažmanom višestruko razvijaju svoje sposobnosti za što se često nema dovoljno prostora na redovnoj nastavi.
Svojom porukom, ugođajem, toplinom, optimizmom - predstava je dotakla sve male gledatelje bez obzira što su već i prije predstave bili afirmativno raspoloženi. Sva očekivanja su ispunjena, od priče, scenografije, truda malih glumaca (naših prijatelja iz učionice i školskih hodnika) do lijepe poruke - Mi sami možemo promijeniti svijet i loše stvari u njemu.
Naš sugrađanin, gospodin Nino Škrabe, hrvatski knjiženik, dramatičar i publicist, dobitnik niza nagrada i priznanja, napisao je i adaptirao stotinjak dramskih djela i režirao brojne kazališne komade. Prema njegovim riječima prihvatio se, kako sam kaže, i ovog izazova. " Oduvijek sam volio pisati za određenu kazališnu družinu i za određene glumce. Tako je bilo i ovaj put. Oduševio me nesvakidašnji žar i trud ovih naših mladih i najmlađih, velikih, malih i najmanjih glumaca pa sam s velikim zadovoljstvom pisao "Zemlju Čudesa" baš za njih, po njihovoj mjeri. S radošću sam zatim sa strane promatrao kako se moji pisani junaci u njihovoj izvedbi pretvaraju u žive, stvarne osobe."
Ideja je bila Alisu u Zemlji Čudesa približiti današnjoj djeci i mladima, napraviti je stvarnom te naizgled posve neobičnoj priči o Cerigradskoj Mački, Ožujskom Zecu i Šašavom Klobučaru dati smisao.
Ovi naši mali glumci uspjeli su na publiku prenijeti mnoge vrijednosti koje su radeći na predstavi sami otkrivali. Prema riječima redateljice Klementine Škrabe naučili su vrijednost obitelji, prijateljstva, iskrenosti i brižnosti, važnost razvijanja kreativnosti i mašte". A svi zajedno ohrabreni smo na istraživanje, otvorenost novome i odvažnom suočavanju sa svim preprekama, u školi i svakodnevnom životu ili pak kazališnom svijetu mašte.
Još jednom - BRAVO i HVALA svim malim, velikim glumcima i Kazalištu Škrabe.
コメント