Osmišljavajući način na koji ću određeni sadržaj približiti svojim učenicima, nerijetko se zapitam do koje granice u dubinu i širinu "smijem" ići? Ključni pojam i šturi opis postignuća u NPIP-u ponekad ostavlja mogućnost različitih interpretacija. Dugo sam se bojala upotrebljavati neke stručne izraze tijekom mojega obraćanja djeci. Zašto? Imam dojam da se mi učitelji ponekad bojimo istraživati i nekritički se držimo jednoznačnih uputa. Toliko puta smo čuli "Nemojte ih opterećivati suvišnim činjenicama!"
Pitanje je kada nešto postaje suvišno i može li širenje vidika i konteksta opteretiti ili pomoći u dobivanju jasnije slike i razumijevanja, primjerice, svijeta oko sebe. U posljednje vrijeme, kad su svima puna usta kritičkog mišljenja, uzimam si za pravo dobro se zamisliti i preispitati svaku nedoumicu u mojoj svakodnevici u razredu. Mogu li "naštetiti" svojim učenicima sadržajima koji im programom nisu još namijenjeni, a baš mi se nekako uklapaju u aktivnosti i logički se nastavljanju na primjerice promatranje svijeta oko sebe? Može li im riječ "klorofil" tako jako naštetiti?
Što reći učeniku trećeg razreda kada te zapita - ZAŠTO LISTOPADNOM DRVEĆU U JESEN ŽUTI I PADA LIŠĆE? Smisliti neki jednostavan odgovor koji možda i nije u potpunosti točan ili pokušati pojednostaviti rječnik i jednostavno opisati proces kojem svjedočimo svake jeseni. A mi svaki školski dan gledamo breze pred prozorom.
Stoga sam jednostavno ispričala priču o žućenju dok smo prešali i sortirali lišće po boji i nijansama. Jesu li svi razumijeli? Vjerujem da jesu jer i mali dio objašnjenja, bolji je od kratkog odgovora kako je jesen vrijeme kad listopadno drveće odbacuje lišće. Što kada se pojavi puno onih "zašto" tako svojstvenih dječjoj radoznalosti? Jednostavno ih se ne može ignorirati.
Dakle, promatranjem promjena na listopadnom lišću postavili smo pitanje što se to događa u listovima i pokušali saznati što se događa da u jesen nestane zelena boja.
O svemu smo promišljali slažući listove na papir i zaključili :
U jesen lišće najprije počinje gubiti zelenu boju.
Ta zelena boja (neobičnog naziva- klorofil) zapravo je hrana za rast i razvoj drveta.
Tu hranu drvo samo stvara uz pomoć Sunčeve svjetlosti.
Dani se u jesen skraćuju, sunca je sve manje i postaje sve hladnije.
Tada drvo počinje koristiti zalihe klorofila nagomilane u lišću.
Drvo se priprema za zimsko mirovanje pa zato klorofil (hranu) povlači iz lišća u grane, deblo i korijen.
Drveće za preživljavanje treba i vodu.
Međutim, zimi vlada oskudica zbog zamrzavanja tla ili zbog toga što je voda prisutna samo u obliku snijega na površini.
Da ne bi presušilo u to vrijeme, drvo odbacuje lišće.
Lišće u sebi sadrži osim zelene i žutu, narančastu i crvenu boju.
Klorofila ima najviše pa je i boja koja prevladava u lišću drveća i koju vidimo - zelena.
Povlačenjem klorofila do izražaja dolaze i druge boje. Neko drveće može proizvesti brončane i ljubičaste boje.
Comments