Na prvi pogled - čudan spoj pojmova iz naslova, ali u želji da nam školska godina započne što zanimljivije naš prvi sat Likovne kulture obogatili smo raznim poveznicama - Olimpijski dan, Keith Haring, street art, grafiti uz naravno zadane, odabrane pojmove likovnoga jezika s puno osobnih asocijacija, dijeljenja iskustava i argumentirane analize na kraju.
Najzahtjevniji dio za učenike bilo je usmjeravanje pažnje na odnose veličina pojedinih dijelova tijela. Kao da do sada uopće nismo znali da su ramena, lakat, koljena tu i čemu uopće služe... Još sve to uspješno posložiti i oblikovati neki specifični pokret rukometaša, nogometaša, trkača ... Prilično ozbiljan zadatak za trećaše. Taj dio zadatka se toliko nametnuo kao izazov da smo spontano, u analizi na kraju sata razgovarali isključivo o proporcijama, položaju dijelova tijela i pokretima.
Obogtivši se onako usput informacijama o staroj Grčkoj i legendama povezanih s nastankom Olimpijskih igara, preskočili smo tisućljeća čak i našli se na ulicama New Yorka osamdesetih godina 20. st. te počeli upoznavati pojave poput street arta. Zbog svojih prepoznatljivih motiva, nama posebno zanimljivih zbog stiliziranosti, usredotočili smo se na radove Keitha Haringa, umjetnika koji je svoj pogled na umjetnost opisivao izjavama “Ne želim biti klasičan slikar iz ateljea”, “Umjetnost treba biti za sve” i “Javnost treba umjetnike”. Bez obzira na pažljiv odabir devetogodišnjacima primjerenih djela, nekima se ne može zabraniti gledati dalje i gasiti znatiželju pa učitelj treba biti spreman dati primjerene odgovore i na pitanja poput Što znači ""Crack is whack"? (za starije učenike odlična poveznica kada govore o ovisnostima)
Naravno da se mlađim učenicima ne može i nije potrebno dati detaljan uvid u povijesni kontekst, ali treba također znati da su naša djeca često izložena informacijama i slikama najrazličitijeg sadržaja i poruka i to bez pravilnog vođenja u rasvjetljavanju nedoumica i zbunjenosti. Zato je učitelj poslije roditelja prva osoba pozvana odgovoriti pažljivo na baš sva pitanja. Zapravo bi trebao biti i sretan što pitanja uopće i ima. Dozvoliti pitanja prvi je korak razvijanju kritičkoga mišljenja. Upoznavanje umjetnosti upoznavanjem umjetnika koji je svaki svijet za sebe i svjedok svoga vremena, možemo započeti već u najranijoj školskoj dobi. Baveći se zadanim pojmovima i sadržajem koje nam zadaje službeni NPIP, nitko učitelju ne brani osmisliti sat pomno odabranim aktivnostima i primijeniti neke druge metode kojima će ostvariti zadane ishode, ali i još više od toga. Za mene osobno, veliko je zadovoljstvo nakon nekog vremena čuti od svojih malih učenika asocijacije s informacijama koje su onako usput zapamtili, bez obveze i pritiska na jednom običnom satu likovne kulture i ako će, u ovom slučaju na spomen njujorške podzemne željeznice pomisliti na K. Haringa i njegovih deset tisuća grafita.
Comments