Od početka veljače traje naš projekt kojim se bavimo prošlošću zavičaja. Iza nas je već puno aktivnosti - istraživanja, nastave u muzeju, susreta s ljudima od kojih smo saznali mnoge zanimljivosti.
Tijekom planiranih projektnih aktivnosti, nametnule su se i neke koje nisu planirane poput niza zanimljivih motiva za likovno izražavanje. Naravno da je likovni problem na prvom mjestu, ali odabir "zavičajnih" motiva zapravo je omogućio učenicima dublje uronjavanje u problematiku, usmjerenost i dugotrajniji emocionalni angažman. Nakon upoznavanja našeg sugrađanina, autora mrežne stranice "Jastrebarsko Stare Slike" (https://jastrebarskostareslike.com/), interes za taj dio prošlosti se povećao. Učenici su na dar dobili velike fotografije koje prikazuju staru Jasku, a izložene su u učionici. Javila se želja pokušati prikazati te ulice onako kako ih vidimo na fotografijama.
Učenici trećeg razreda tek upoznaju tonsko i kolorističko slikanje kojim se želi postići vizualno opažanje plohe i njeno izražavanje. Prikaz volumena na plohi na taj način (iz mojega iskustva), popriličan je zalogaj za devetogodišnjake i većini predstavlja napor jer treba usmjeriti promatranje i pažnju na točno definiran zadatak i primijeniti sve do sada stečeno iskustvo i znanje o mogućnostima određene tehnike koju smo odabrali. No, moji sadašnji učenici već su se navkli da likovni nije isključivo igra i da za ostvarenje cilja koji smo si zadali ponekad treba uložiti puno napora i ustrajnosti. Posljednji takav izazov bilo je proučavanje Udovica našega Ljube Babića. To njegovo djelo povezali smo pričom o prošlosti i istovremeno nam je poslužilo i kao poticaj i kao motiv. Bilo je naporno, ali i poučno na više razina, posebice na onoj odgojnoj.
Iako se geometrijskm perspektivom učenici počinju koristiti tek u sedmom razredu, odlučila sam probati, naravno s pristankom mojih učenika. Pitala sam ih jesu li spremni na jedan težak zadatak kojim ćemo možda uspjeti prikazati našu staru Jasku kao na fotografijama? Izazov je bio tu i znatiželja je prevladala.
Prvi dio zadatka bio je na posebnom papiru obrisnom crtom nacrtati točno ono što vide na jednoj od četiri odabrane fotografije. Za tu aktivnost bilo je dovoljno oko deset minuta jer se nisu zadržavali na detaljima.
Sljedeći zadatak je objašnjenje "trika" pomoću kojeg ćemo postići privid da se kuće koje se udaljuju od nas, one na kraju ulice, smanjuju. Prvo smo pronašli točku (očište) u kojoj se spajaju sve zamišljene crte koje prate naše kuće i ulicu. Nakon toga su učenici do očiša olovkom povukli crte iz onih dijelova papira koje su uočili kao rub ceste, temelje kuća, krovove, prozore. Rad su nastavili ugljenom. Za crtanje/slikanje zgrada, prozora i vrata iskoristili su crte usmjerene prema očištu. Jednom kada su shvatili funkciju tih "pomoćnih" crta, za većinu je ostatak zadatka bio lagan. Naravno, na raspolaganju nismo imali ni dva cijela školska sata tako da je proučavanje osvjetljenja i tonski prikaz (uz kombinaciju bijele krede) ostao nedorečen.
U analizi su učenici iznosili svoje dojmove i uspoređivali svoj prvi i drugi crtež. Svi su rekli da im je bilo jako teško, ali da su zadovoljni, a neki čak i ponosni na sebe. Naučili su da se u likovnim umjetnostima geometrijska perspektiva pojavila otprilike kada su grofovi Erdody postali vlasnici našega lijepoga jaskanskog dvorvca. Usporedili su neke svoje "dječje" prikaze prostora s onima prije renesanse (vertikalna, obrnuta)... Vrijednost ove zadnje etape je izrazito velika i, nažalost, često se nepravedno izostavlja ili skraćuje, a upravo je to vrijeme kada se sve ono što je važno za učenike usustavljuje i dobiva svoje značenje.
Naš cilj je ostvaren iako smo malo preuranjeno eksperimentirali s nečim za što stručnjaci kažu da je prerano. Ali, kako učenici kažu - Da nismo probali, nikad ne bismo saznali! https://photos.app.goo.gl/WWb2Aw3NWpjC9jvs8
Ostatak je na učitelju - ne gušiti znatiželju, ponuditi izazov, odgovorno i stručno voditi i što češće omogućiti iskustvo zadovoljstva i ponosa kao rezultat naporna rada pa i u umjetničkom području.
Bình luận