Od svoje pojave Google Earth je odmah zamijećen kao vrlo korisna aplikacija za primjenu u nastavi. Prije četiri godine prvi put sam je primijenila za uvođenje učenika trećega razreda u kartografsko opismenjavanje. I sa sadašnjom generacijom učenika sam to ponovila. Metodički postupak je uobičajen. Pojam tlocrta brzo se usvaja jednostavnom vježbom opcrtavanja nekog dijela školskog pribora položenog na papir. Pojam plana počinjemo usvajati skupinom tlocrta uobičajenih predmeta iz učionice na većem papiru kojega podignemo na prednjoj strani učionice tako da je sjever gore. Još uvijek su naši tlocrti u mjerilu 1:1. Na pitanje kako prikazati okolicu naše škole da "stane na papir" veličine našega udžbenika, svi su odgovorili logičnim zaključkom - Pa treba umanjiti! Kako?
U sadašnjim udžbenicima više nema svih onih koraka koji će učenika postupno dovesti do razumijevanja umanjenog prikaza udaljenosti. Kako crtež umanjiti 10 puta, 100 puta? Što je to mjerilo? Vremena za niz vježbi procjene udaljenosti nekih objekata koje želimo prikazati na planu, određivanje njihove stvarne udaljenosti, dogovora o umanjenju za plan na ploči pa plan u bilježnici, izrada plana učionice, plana školskog dvorišta - nema dovoljno. Za pravilno poimanje određenih pojmova poput mjerilo, model, tlocrt, maketa, plan potrebno je puno više vremena u nastavnom programu od onoga koje je predviđeno s obzirom na opseg sadržaja i satnicu nastavnoga predmeta. Promišljanje i žal za svim onim propuštenim uzbuđenjem koje prati izradu makete (i bogaćenja učenikova znanja i drugim pojmovima - model je objekt u malom, a maketa prostor u malom) još se povećao kada sam se sjetila moje prijateljice i kolegice Marije Cvetan koja je uživala u višetjednoj izradi makete naselja s polaznicima jedne ljetne igraonice.
No, valja se prilagoditi vremenu i od onoga što nam se nudi, iskoristiti najviše što se može. Naša učionica ima dobar projektor, računalo na raspolaganju, internet (koji samo rijetko "puca") pa je GoogleEarth bio logičan izbor.
Početak je bio obilježen velikom uzbuđenjem i znatiželjom što je preduvjet za visoku motivaciju i učenje. Kad smo se "spustili" u naš grad, prvo smo krenuli u virtualnu šetnju poznatim ulicama i uspoređivali 2D i 3D prikaz. Namjestili smo prikaz okolice škole i običnom kredom po običnoj zelenoj ploči naznačili ulice, zgrade, drveće i druge objekte. Ugasili smo projektor i plan dijela našega mjesta je bio tu uz neizostavan "vau" efekt. Odlučeno je da ćemo sljedeći sat izraditi pažljiviji plan na velikom bijelom hameru s ucrtavanjem dogovorenih znakova za pojedine objekte i uz dodatak legende.
Naravno da se nećemo odreći svih blagodati koje nam donosi napredak u tehnologiji, a koji možemo iskoristiti za dobrobit učenika, ali svejedno se ne odričem želje da uz ovakav način, usporedno koristim i "zastarjele" metodičke korake. Nitko od nas ne zna što se točno i kojom brzinom događa u tim malim glavama i koji je način učenja najplodonosniji za svako pojedino dijete. Možda će se zaista u budućnosti dogoditi prave promjene koje će donijeti tu obećavanu slobodu učitelju, naravno, uz profesionalnost i odgovornost koja se podrazumijeva.
Bravo učiteljice <3